R

Dobrodošli na moj blog. Ovaj blog je pokrenut sa namjerom da se pokaze istina ma kakva ona bila.Molim potencijalne ucesnike u raspravama da ne koriste proste i vulgarne izraze i da pokazuju malo postovanja jedni prema drugima.

17.11.2010.

Mehki To(beja)rabi

   Dugo me nije bilo... Piramidioti, bog kojih je blog i ppokrenut su  u proteklih par godina uradili da upropaste "najveci projekt" da im je bilo suvišno pomagati u nakani. Ukratko, ni navjeci entuzijasti više ne vjeruju Osmanagiću niti u obećani preporod. "Hiljade turista" koje po Osmanagićevim tvrdnjama i dalje dolaze u Visoko nisu donijele ništa dobro (doduzše ni loše). OSmanagić je iz projekta istjerao na naj gori mogući način sve one koji nisu našli piramide, ali su našli tragove srednjovjekovne kulture, koja se očito ne sviđa Osmanagiću. Kako stvari stoje, sa britanskim arheologom Andrew Lawlerom je haman završio i na sudu. Ništa bolje nije prošao ni bivši , nedavni "glavni arheolog fondacije" Hološ, kojeg je Osmanagić, pgoditešta, otjerao sa projekta, ka i sve ostale stručnjake i "struĆnjake". Doduše, Osmanagić je organizovao radnu akciju "MRAV" (znam, znam, urnebesno, al šta da se radi) , gdje je rijeka mladh nadobudnih omladinaca i omladinki pohrlila na druženje, da bi doživjela, pa blago rečeno uznemiravanje od strane "starih" članova komande MRAV-a. No, Osmanagiću je u privatnu posjetu došao  marokanski "isjeljitelj" Mekki Torabi, za kojeg Osmanagić piše:"Svojevremeno je protiv njega ustao medicinski establišment Maroka, ali je sam kralj Maroka Torabija uzeo u svoju zaštitu."
Interesantno je kako sve što ima veze sa Osmanagićevim istraživanjima je nekako na rubu nauke, razuma, zakona, i onda neki vladar šarlatana mora uzeti u zaštitu, jer nauka se obavezno okrene protiv šarlatana. U svakoj normalnoj državi Osmanagić bi odgovarao za ugrožavanje vrijednih spomenika historije, kulture, za nezakonit rad kojekakvih bjelosvjetskih "stručnjaka", za verbalne napade na neistomišljenike, angažovanje radnika u suprotnosti u Zakonu o radu... U svakoj normalnoj zemlji Meki Torabi bi bio uhapšen zbog šarlatanstva i obmane jadnih, blesnih, siromašnih... Ali Bosna nije normalna zemlja. U Bosni je sasvim normalno da premijer Federacije ode u posjetu jednom ublehašu i da mu podršku , a ne posjeti recimo Zemaljski muzej i barem obeća pomoć u rješenju egzistencijalnih pitanja. U Bosni i _Hercegovini je moguće da premijer Federacije u posjetu primi šarlatana Meki Torabija, dodjeli mu zahvalnicu jer je, pazite sad, "vratio osmjehe na lica građana", dok porodilište
"Zehra Muidović“ na Jezeru još nije otvoreno, a mali Bosanci i Hercegovci se rađaju u neuslovnim prostorijama bolnice Koševo, rizikujući da prve dane svog života fasuju neku zarazu. Zar moderno poroilšte ne bi vratilo osmjehe na lice naših građana? Samo u ovoj državi isti doktori, uposlenici Kliničkog centra protestvuju protiv poteza Premijera Mujezinovića i organizuju posjete OSmanagiću. I umjesto da rad jednom šarlatanu bude zabranjen, a taj isti šarlatan pritvoren, Premijer federacije mu uručuje zahvalnicu. Premijer PEderacije je zahvalnicom uručio poziv svim bjelosvjetskim hoštaplerima i prevarantima da nahrle u našu zemlju i da "besplatno" liječe, ustanove dijagnoze" i "vrate osmjeh na lica građana". Jer sukoro bi se mogao pojaviti neki vudu vrač sa Haitija, koji je bježeći od kolere svratio u Sarajevo da podjeli blagodat svog dara i virus sa jadnim građanima.
BIlo kako bilo, Meki Torabi je skupa sa svojim ninja kornjača pomagačima sa 5 planeta, prevodiocem i managerom, svratio do Semira Osmanagića, verifikovao piramdie i produžio boravak do daljnjeg. Interesantno je kako su "istraživaĆi" na najvećem geoarheološkom projektu opisali tu posjetu i "moći iscjelitelja":"Energija koju emitira dokazano mijenja sastav vode onog trenutka kada je Torabi dohvati ili blagoslovi."
Obratite pažnju na riječ "dokazano". Ko je kako i kada dokazao ovu glupu tvrdnju? Ova glupost je dokazana, kao što je dokazano postojanje visočkih piramida.
Cirkus oko piramida, dovođenje isjeljitelja, nakaradna reforma školstva, vode ovu državu u mračni srednji vijek. Ko će igdje u svijetu priznati diplomu univerziteta koji je dozvolio OSmanagiću da doktorira na temu historije iščezle civilizacije Maja, a da u širem okruženju nema niti jedan jedini stručnjak za pomenutu civilizaciju? (samo usporedbe radi, Osmanagićev cirkus sa doktoratom na pomenutu temu je ekvivalent, recimo slijedećoj situaciji: Da nuklearni fizičar brani tezu "Uticaj Shakespeara na svjetsku književnost" pred komisijom u kojoj se nalaze jedan bravar, automehaničar i frizer.)

Dragi moji sugrađani, dok god je ovakvih šarlatana i vlasti koja im odaje priznanja đabe ukidanje viza za EU. PRikladnije bi bilo da pristupimo zajednici afričkih država.




28.05.2009.

Hronike Crne rupe - Kontra admiral u penziji

„Nil je široka rijeka“, razmišljao je trostruki admiral u penziji i kontra-doktor (ili je to bio trostruki doktor i kontra-admiral, ni sam nije baš BIO NAČISTO),“široka i duboka“.
On je bio poznati i priznati trostruki doktor nauka i kontra admiral. Bio je i dobitnik najviših vojnih priznanja. Imao je i bogatu vojničku karijeru protkanu mnogim pobjedama i još brojnijim porazima. Što se pobjeda tiče, one su se uglavnom sastojale od pobjeda u šahu nad komandantom kopnene voske odbrane Sinaja, generala. Eli- Ibn Mustafe i u posljednje vrijeme pobjeda u partiji domina i u partiji „Čovječe ne ljuti se (verzija za Egipat i arapski svijet)“ nad komandantom Ratnog zrakoplopstva Egipta generalom Ika Rom Azizom. Porazi su bili brojiniji, a samim tim i bolniji, mada se kontra-admiral u penziji i nje baš ljutio. I zašto bi, pa on se jedini mogao pohvaliti jednom bitnom i nepobitnom činjenicom. Naime on je jedini oficir Vojske Egipta (Ratne mornarice račnije) koji je u svim ratovima sa Izraelom zamalo poražen, ako se porazom moglo nazvati stanje da niti jedan njegov brod nisu potopili Izraelci. Naime, kontra admiral je bio tako sposoban komandant da su njegovi brodovi tonuli prije bilo kakvog borbenog angažmana sa protivnicima, spriječavajući time da ih potopi neprijateljska avijacija ili mornarica. Zbog tog očuvanja sopstvene mornarice na dnu Sredozemnog mora dobio je vojna priznanja. Pa zar ima bolji komandant kojem niti jedan brod nisu uništili neprijatelji? To što su mu se brodovi međusobno posudarali ili stradali od prijateljske vatre se, naravno, ne broji.
Kontra admiral u penziji ovaj put nije predvodio vojsku. Stajao je na pramcu broda Queen of Egypt i predvodio je turističku turu agencije „Odrelaksiraj se turs“ iz nekakve zemlje za koju je prvi put čuo („Kako se ono zove?“, razmišljao je,“ Tarzania, Banzaia, Bonazija,..., AHA Baznia). Pogledao je oko sebe. Turisti kao i svi drugi su malo fotkali, malo se pravili da ga slušaju, a u većini su razgledali obalu Nila. Samo jedan lik se izdvajao od ostalih. Imao je karakterističan kožni šešir (što je zaprepastilo kontra admirala- koja budala nosi kožni šešir u pustinji), bič zataknut za pojas i kožnu jaknu ( „Zaista, kakva budala može doći u pustinju ovako odjevena“, razmišljao je kontra admiral). Taj lik je pažjivo slušao i prktički upijao sve što bi kontra admiral rekao. Kada je kontra admiral spomenuo da je u svojoj bogatoj karijeri trostrukog doktora (da li smo već napisali da je bio i trostruki doktor. Bio je i trostruki doktor. Bio je doktor egiptologije, a doktorirao je u zemlji koja je inače tradicionalno orjentisana proučavanju egiptologije - Mađarskoj (šuškalo se da je tamo završio i mornaričku akademij, ali to su bile samo zlonamjerne glasine)), otkrio čak tri piramide, ovaj pod kožim šeširom iz unutarnjeg đepa kožne jakne izvadi olovku i svesku i poče da zapisuje. Zapisivao je i dok je kontra admiral govorio da piramide nisu baš u potpunosti i grobnice, kako se smatra, a čini se da ga je najviše oduševila činjenica koju je spomenuio kontra admiral:“ Današnjom tehnologijom bi bilo nemoguće izgraditi ove piramide“. Naravno, on nije ni posmilio da to znači da je OVAKVE piramide moguće izgraditi, ali OVE nije jer ih je netko već izgradio, ali to uopće nije bilo bitno...
28.05.2009.

Hronike Crne rupe - Majstor obečava

  Obredi Haman Kuraca nisu bili tako strašni. Sve se svodilo na neki čudni ples koji je Gavri ličio na ringe-ringe-raja, samo su ovdje bljeskale mjesečeve pozadine Haman Kuraca. Nakon završenok obreda veličanja Vođe, Haman Kurci su se u miru počeli razilaziti. U sali su ostali Majstor Arheo Faker, Gavro i Veliki Majstor Horoz. Arheo Faker priđe Velikom Majstoru i objasni mu Gavrin problem. Veliki Majstor se smrknuo (doduše to se nije moglo bidjeti ispod kapuljače, ali postoje određeni efekti koji igrom sjenki naprave izraz lica na kapuljači, tako da je ličilo da se Veliki Majstor smrknuo). Pogledao je prema Gavri i istovremeno je promjenio raspoloženje. Njegovoj radosti nije bilo kraja. Obečao je pomoć i naredio Arheo Fakeru da se sve pripremi za slijedeći sastanak, kako bi Gavro mogao proći Obred Inicijacije. Nakon toga su se razišli. Ostao je samo jedan lik pod maskom koji je morao počistiti salu. Arheo Faker objasni Gavri da je to Visoki Šegrt Mlohavi, čiji je štapić bio najkrači. Po pravilima Udruženja, ko ima najkrači štapić čisti prostorije.
Gavro je došao kući. U ušima mu je odzvanjala himna Udruženja. Majka ga je pitala što je rastresen, a on je samo šutio. Razmišljao je o svom budućem uspjehu. Konačno će se moći odseliti iz roditeljskog stana. Dosta mu se mama petljala u život. Onda je došao u svoju sobu, skinuo se i legao. Znao je da neće moći zaspati, ali nije mario. Uzeo je knjigu sa police i počeo čitati. Naravno, to je bila njegva omiljena knjiga :"Doživljaji Nikoletine Bursaća". Uvijek se divio tom muževnom ali prirpostom heroju. Potajno je sanjao da bude junak kao Nikoletina. U tom trenutku mama mu pokuca na vrata i reće:
"Gavrane sine, jeisli oprao zube i noge? Znaš kako se soba usmrdi ako nisi".
"Jesam mama, ne brini se", odgovri Gavro. Pomisli da će i ovomo uskoro doći kraj.
"A jesi li stavio kremu za obuću, onu koju koristiš protiv akni na licu?",upita mama.
"Jesam, mama", reće Gavro.
Lagano je utonuo u san. Sanjao je Udruženje, svečanu zakletvu, Velikog Majstora, Himnu, Arheo Fakera i Nikoletinu, koji puškomitraljezom ispisuje zakletvu po zodu Službe Ddruštvenog knjigovodstva. Bio je konačno srećan...
15.05.2009.

Hronike Crne rupe - Hram Haman kur

I dok je IstraživaĆ već letio ka jugu, za to vrijeme u zaboravljenom i zabačenom dijelu njegove domovine, Gavro je tužno bauljao gradom. Odjednom iza ugla jedne uske ulice naletio je na nisku priliku obučenu u crnu odoru, sa crnom kapuljačom na glavi.
-"Oprostite,oprostite", izgovoriše gotovo istovremeno.
-"Vi ste tužni!",reče kapuljača,
-"Ma pustite nije mi ni do čeg'. Izem ti i ovu državu i ove zakone", reče Gavro.
Iako se nije vidjelo, lice ispod kapuljače razvuče se u šroki osmjeh. "Još jedan koji mrzi državu", pomisli.
-"Objasnite mi o čemu se radi, ja vam mogu pomoći, "reće kapuljača.
-"Vidite, ja sam htio pokrenuti biznis i htio sam otovriti proizvodnju i prodaju figurica, ali država mi traži pe'eset milijuna najstarijih dinara. Odakle mi to?", tužno ali istovremeno i gnijevno progovri Gavro.
-"Pa ništa lakše, ja ću vam pomoći"., reće kapuljača, "Ja sam Majstor Arheo Faker iz Udruženja građana Haman Kura. Tu se skupljaju određeni, hm...uticajni ljudi, i oni će vas saslušati i pomoći vam."
Gavrino lice se ozari od sreće. Nije mogao vjerovati da postoje ovako dobri ljudi. Krenuo je sa Majstorom ka sjedištu Udruženja građana. Usput mu je Majstor objašnjavao neke stvari o udruženju. Bilo je to udruženje uglednih biznismena, doktora profesora, pisaca, a bilo je i čistača, smećara, nesvršenih studenata, jednom riječju članstvo iz svih slojeva društvene zajednice. Uglavnom sve te ljude spajala je ljubav ka prirodi, dječici, porodici, egzotičnom plesu, čudnom oblačenju i sl. Majstor je objašnjavao i Hijerarhiju udruženja, i tajna imena i znakove. Uglavnom, Gavro će morati proći Obred inicijacije, "Ali to je samo formalnost", kako reće Majstor, i onda će odabrati ime i dobiti lovu za svoj biznis. Toliko je bio opčinjen da nije pitao šta udruženje traži zauzvrat, ali to nije bilo ni bitno, ako oni njemu daju sve daće i on njima sve. Kad su stigli do ulaza u jednu zgradu, Majstor mu objasnu da je to u stvari iznamjljena prostorija Udruženja. Iznad ulaznih vrada pisala je i krilatica Udruženja : "VIDI MENI VISI". Gavro se malo zapitao šta bi to značilo, jer prema njegovom skromonom poznavanju latinskog jezika to ne prestavlja ništa smisleno, ali nije se usudio pitati. Ušao je čim je majstor sa vratarom izmjenio lozinku. Uskoro je ušao u salu Kulturno umjetničkog društva na čijoj se bini nalazio improvizovani stol sa istim grbom i natpisom kao na ulazu. Za stolom su sjedile neke ličnosti također sa crnim maskama preko lica. Sala je bila puna likova u uniformama sa kapuljačama na glavama. Gavro je pomislio da su neke osobe možda i žene i zgrozi se od pomisli. Onda je u prostoriju ušao lik u uniformi istog oblika kao kod ostalih, ali u rozoj boji. Kapuljača preko glave je imala i nekakve rogove. Svi su ustali i počeli pljeskati i skandirati neke nerazgovjetne riječi. Gavri je zvučalo kao da pjevaju neku molitvu.
-"Ovo je Veliki Majstor, njegovo tajno ime je "Horoz", ali nam nije objasnio na kojem je to jeziku i šta znači. Mi mislimo da je to naziv ili ime neke opake zvijerke", pojasni mu Majstor Arheo Faker.
Gavro je ritual gledao otvorenih usta. Onda je Veliki majstor došao na binu i rukama dao znak gomili da prestane sa skandiranjem. Glavom je dao znak jednom od pomoćnika da na prastarom gramofonu pusti himnu Udruženja. Iz zvučnika je zakrčalo, zakriještalo, a onda je jeknula himna:
"O kako je teško naći nježnog druga
u malome gradu
žalio se noću u mislima
on Oscaru Wildu
Sa čežnjom je gledao dječake
kako voze bicikle po cesti
Spreman bješe umrijeti za ljubav
od te nove, opake bolesti
Otišao je u veliki grad
gdje sredina nije tako gruba
Pisao je lijepu kjniževnost
i maštao da pronađe druga
Jedne večeri na predstavi baleta
upozna neke fine ljude
jedan od njih ugledni odvjetnik
pozva ga njihov gost da bude
Bilo je tu i nekih liječnika,
umjetnika iz raznih domena,
jela, pića i nježne glazbe
jedino nije bilo žena
Prvi put on postade sretan,
upoznao je sebi slična bića
e znajući što će da se desi
kad polude od silnoga pića
Čovjek živi da nesretno voli
još jednom on ispade glupak
reče oh, kako ljubav boli
dok su mu u hitnoj krpili šupak"
Gomila je u jednom glasu ponavljala tekst himne. Ruke su držali na grudima na mjestu gdje se nalazi srce. Gavro je bio presrećan. Čak mu je i suza u oku zaiskrila. Nakon završetka intonacije himne Udruženja, Veliki Majstor ustade i obrati se već naelektrisanoj gomili:
"Braćo i sestre, drugovi i drugarice, podanici i sljedbenici, stanovnici Haman Kura, moji Haman Kurci...",
Iz gomile je dojekivalo: HamanKurHamanKur!
Tu bi kontinju!
14.05.2009.

Hronike Crne rupe - Sletio je na aerodrom u Houstonu

I dok neki pokušavaju otvoriti privatni obrt istovremeno na drugom kraju svijeta...

Jumbo jet se gotovo mekano prizemlji na aerodrom u Hjustonu. Gomila putnika je izašla iz aviona, a onda se na vratima pojavio IstraživaĆ. Razgledao je oko sebe, počešao se po svojoj trodnevnoj bradi, stavio šešir na glavu, a bič, koji mu je jedini ostao kao uspomena na neuspjelu avanturu u Hramu zadovoljstva, zakačio za pojas. 'Ajde barem će Ona biti sretna i zadovoljna. Uvjek se žalila da joj ne posvečuje dovoljno pažnje. Sjeo je u taksi i krenuo kući. Kada je došao kući na vratima ga je čekao sin, koji je izgledao tako ljut da mu IstraživaĆ nije smio ni postaviti pitanje "zašto?". Ušao je u kući i Ona ga dočeka širokim lepršavim osmjehom. Odavno nije bila ovako vesela. Pitao se zašto cvrkuće i zašto je ručak spreman i serviran. Nije progovorio ni riječ. Sin je ušao i ručali su u tišini kao i obično. Sin se zatim povukao u svoju sobu i zatvorio. Ona mu reće: "Otiđi i porazgovaraj sa njim, ovakav je od kad si otišao". Poslušao ju je. Odškrinuo je vrata sobe i u njoj našao Sina.
"Sine, zašto si ljut?", upita milozvučno.
"Ti si kriv. Da ne lutaš po tvojim istraživačkim putevima sve bi bilo ok", odbrusi Sin.
"Zašto? Ne razumijem" iznenađeno će IstraživaĆ.
"Vidiš, kad god odeš, nama se začepi cijev i ja nakon treninga ne mogu da se istuširam i moram prenoćiti kod kolege, dok komišo Vodoinstalater ne o'čepi cijevi.", objasni Sin,"Poslije toga je Ona ovijek raspoložena i pjeva pjesmice o začepljenim i o'čepljenim otvorima, dugačkim i debelim cijevima i crjevima".
IstraživaĆu ništa nije bilo jasno, ali je barem uspio umiriti Sina. Otišao je u svoju radnu sobu i zaključao se. Iz unutarnjeg džepa je izvadio prospekte stranaka i zagledao se u njih. Uglavnom svi su imali iste i slične programe koji su govorili o Njima i Nama, Pogrešno interpretiranoj historiji, Lažima Crvenih, Falsificiranju historijskih činjenica, Okretanju točka historije, Napretku i Prosperitetu, obećavali su put u Evropu i da će Evropa doći nama, obećavali su da Nesposobni i Lijeni neće više sjediti u foteljama, kao i da će ostvariti Čuda. Ovo se već svidjelo IstraživaĆu. Ponovno je prelistao sve pamflete i nigdje nije našao niti jedno slovo o unapređenju i reformi školstva, nauke i struke, ali je našao na desetine poruka o promjeni historije. Dolazilo je njegovo vrijeme. Zažmirio je i nasumično iz gomile izvukao jedan pamflet. Za ove momke će glasati, jer ne postoje slučajnosti nego samo tragovi koje treba pratiti, pomisli. Spremio je svoje stvari i krenuo u novo istraživanje...
13.05.2009.

Hronike Crne rupe - Društvo Collective

U udaljenom kraju Domovine zaostalih seljaka na brdovitom Balkanu Gavran Kokodakaić pokušavao je da iskoristi prednosti zakona o privatnom poduzetništvu. Došao je u sudski registar kako bi registrovao privatni obrt. Službenik na šalteru pogledao ga je preko svojih naočala.
-"Izvolite", reče službenik neljubazno.
-"Želiobihregistriratiobrt!, "izdeklamova Gavran.
-"Dobroooo, a kako će se zvati taj obrt?", upita službenik.
-"Figurice d.j.l.", reće Gavro.
-"Kako glupo ime", konstatova službenik.
-"Azakajmolitćulijepo?!?", uvrijeđeno će Gavro.
-"Pa izgleda kao da ćete prodavati dječije figurice", odgovori službenik.
-"Kajutomeimaloše?", ozareng lica upita Gavro, "djeca su ukras cvijeta,ovaj svijeta."
-"????", odćuta službenik,
-"Vidite,jaseigramsdječicom,dječacimabudimotačniji,izaštodanefigurice?", objasni Gavro.
-"Ok, samo je malo glupavo.Razmislite još jednom, prije nego zavedemo.", blago će službenik.
-"Hm",zamilsli se Gavro,"hmmm",još dublje se zamisli Gavro,"A kaj mislite o Kolektiv, društvo jednog lica?", reče ozaren kao dijete koje se upravo pokakilo na novi persijski ćilim.
Službenik pomisli o logici, o vezama među riječima kolektiv,društvo, jedno lice, o smislu, ali odusta.
-" U redu onda "Kolektiv", društvo jednog lica. Skraćeno Kolektiv d.j.l.", poče pisati službenik.
-"Ček,ček,čekmalo, nije Kolektiv, nego Collective", uvrijeđeno će Gavro.
-" Pa koji ku*ac si rekao kolektiv", uvrijeđeno će službenik.
-"Pa to se tako piše, na engleskom!", več ljutito će Gavro.
-" Koji onda klinac ovdje otvaraš firmu idi u Englesku!", odbrusi službenik.
-"Samo vi napišite to ovako kako vam spelujem "C-o-l-l-e-c-t-i-v-e" i biće sve u redu", pomirljivo će Gavro.
-"Dobro, kako god, nego jesteli uplatitili 50 hiljada novih dinara za takse", upita službenik.
-"Kolikomolim?" zbunjeno će Gavro.
-" Pedeset iljada novih ili pedeset milona starih dinara", mirno će službenik.
-"Nmm toliko novca, pa otkud,kako?", zbunjeno će Gavro.
- "E jebi ga drug, ti bi da se je*eš, a da ti ne uđe," sarkastično će službenik.
-"Nikog ja ne je*bem, niko mene ne je*be to su samo zlonamjerne glasine koje govore ovi zlonamjerni oponenti i foteljaši!", prestrašeno će Gavro.
- "Ma boli me uvo koga ti i ko tebe, oćeš il nećeš registrirati obrt", upita službenik.
-"Nemam sad jel može na kredit?", upita Gavro.
-" Nemože i hajde otpili vidiš da mi red zadržavaš, slijedeći, a to ste vi gospodine Kerum, izvolite..." reće službenik.
Gavro je izašao napolje, polako je prešao ulicu i razočarano sjeo na ivičnjak. Zaplakao je. Kako sad da ostvari svoje dječačke snove. Kako sad da istražuje, kako sad da ima inspiraciju, kako da...
Snovi su mu uništeni. Mrzio je ovu državu, mrzio je sve što to predstavlja, a onda mu se sa slike sa plakata nasmiješio jedan lik, malo krivih usta. ZNA SE! poručivao je lik s plakata. Graktalo veselo skoči i otrča u centralu...
12.05.2009.

Hronike Crne rupe : Hram užitka

... Avion je sletio na vašingtonski aerodrom. Gomila putnika izašla je iz boingovog aviona 747, a onda se na vratima pojavio on. Stavio je šešir na glavu i sišao niz stepenice prislonjene uz bok aviona. Okrenuo se oko sebe. Bio je spreman da porobi taj grad. Uzeo je taksi i uputio se ka ambasadi. Tokovi njegovih misili naprosto su izbijali iz šešira. Nevjerovatne građevine, građene ljudskom rukom, bio je definitivno ubjeđen u to, naprosto su se smjenjivale pred njegovim očima. Misteriozni ljudi različite boje kože. Bilo je tu i crnaca i bijelaca i crvenokožaca i onih žute kože... To su bili tragovi drevne civilizacije. Taksi ga je dovezao pred ambasadu na kojoj je bio mistični simbol prošlosti i sadašnjosti. Šest baklji u jednom plamenu. To je neki masonski simbol, bio je siguran u to. Ušao je i raspitao se kako da glasa. Dali su mu neke listove na kojima su bili kandidati, stranke i njihovi programi. Glasački list će dobiti poštom. Tamam je bilo vremena da prouči promo materijal kandidata za vladara. No to nije bio glavni razlog posjete Di Siju. Dok je izlazio iz ambasade, iz unutarnjeg đepa je izvukao pergament. Sklonio se u stranu i pogledao ga. Pergament je pokazivao misteriozne artefakte i naslov : Dođite u Hram zdovoljstva. Na poleđini je bila mapa kako pronaći tajanstveni Hram. Uputio se ulicama. Odjednom pred njim se otvorila poljana. Na njenom kraju je bila bijela falusoidna statua. Znao je da je to trag, a svi znamo da ne postoje slučajnosti nego samo tagovi koje moramo pratiti. Pogledao je mapu. Hram je bio dva bloka niže. Polako je ušao u sporednu mračnu ulicu. Odjednom oko njega se stvoriše neke spodobe, vjerovatno ženskog spola, barem se dalo nasutiti. Pomislio je: "Ovo mora da su amazonke, čuvarice Hrama užitka!". Nije se obazirao na njihove povike : "Halo maleni, čime bojiš kosu". "Kako ti je nježno lice, dođi da se zabavimo". "Jesili za moj ili tvoj stan a može i u autu"." Ja mogu i s nogu." Nije se obazirao na nih, samo je začepio oči i uši i protrčao kroz tu ulicu. Čitao je negdje o tim stvorenjima. To su bile kao sirene, koje su putnike namjernike opčinjavale pjesmom, a onda bi im se dešavale grozne stvari. Nikada nije pomislio odakle potiču te legende ako su putnici namjernici završavali grozno. Ko je pričao te priče? No to sada nije bilo ni važno. A onda u jednoj sporednoj ulici stajao je svijetleći natpis: HRAM UŽITKA.  Ispod toga nešto manjim slovima pisalo je Se y Sh p. Neka slova manjeg natpisa nisu svijetlila pa ih je bilo teško pročitati i dešifrovati. Gdje li je sada bio profesor Otac da dešifruje ovo drevno pismo. A onda ga je oblio hladan znoj. Sjetio se kažnjavanja i Očevih uzvika: "Tebi je lakše utjerat metar u gu*icu nego cenat u glavu! Nikad istraživaća od tebe!" Tijelom mu je prošla jeza. Da ga sad Profesor Otac vidi...Lagano je odškrinuo vrata i ušao. Ružićasta boja svjetala sa tavanice i poda su više zamračivala nego osvjetljavala hram, ali njegove iskusne oči istraživača novog kova su razaznavale artefakte. U jednoj polici primjetio je kožnu jaknu sa nitnama. Obukao je u sumnjajući da će kako bude ulazio dublje u hram biti hladnije. Na jednom ekseru visio je kožni bič. Uzeo ga je, zlu netrebalo. Bauljao je hodnicima između stalaža na kojima su se pojavljivali primamljivi artefakti. No on je tražio jedan poseban. Odjednom napravi pogrešan korak. Čulo se "klick" i gomla prezervativa ispade iz staklene posude prema njemu. Samo hrabrost, iskustvo i sreća su mu pomogli da ih istrese iz šešira i đepova nakon par minuta batrganja pod gumenom gomilom. Ustao je i krenuo dalje malo opreznije. Stao je na jednu pločicu, malo drugačiju od ostalih. Sa njegove lijeve strane napuha se humanoidna plastična lutka čudnih usana. Lutka ga napade. Istraživač se baci u stranu, napravi kolut naprijed i... Nakon pola sata uspio je savladati lutku, koja je dotakla ekser na zidu i probušila se. A onda na kraju hodnika ugledao je osvjetljen stolić. Na njemu je bio osvjetljen artefak kakav do sada nije vidio. Ružičasti artefak je blistao u svoj svojoj veličini. Prišao je i krenu rukom ka njemu. Odjednom se zaustavio. Ako je put dovdje bio opasan onda i ovdje sigurno postoji zamka. Morao je da pronađe replejsment za artefak. Okrenuo se oko sebe. Na polici sa desne strane ugleda par policijskih lisica i kožnu masku za lice. Blaženo se osmjehnu. Uze oboje i izvaga u ruci. Nedovoljna težina. Uzeo je još i nekakve kuglice, par manjih artefaka i sve ih zamotao u masku. Sad je bilo ok. Prišao je pijedastalu, polako i namjestio se u pozu za napad. Ličio je na leoparda spremnog da skoći na antilopu (doduše ličio je na ofucalog leoparda, ali to je nebitno). Brzinom munje desnom rukom   skinuo ružičasti artefak, a lijevom je nabacio kožnu masku punu manje vrijednih artefaka. Ništa se nije desilo. Razgoračenih očiju pogledao je vrijedni artefak. Držao ga je čvrsto objema rukama. Onda se sve pokrenulo. Pijedastal se prevrnuo i na vratima se pojavilo žensko stvorenje koje je viže ličilo na kuglu nego na ljudsko biće. Zakotrljala se prema njemu. Istraživač zgrabi šešir i potrča. Žena- kugla se kotrljala sve brže i brže0. Zakoni mehanike su nemilosrdni, mislio je. Odjednom polica ispred njega se sruši. Uzeo je bič obmotao ga majstorskim potezom oko lustera i preskočio policu. Žena-kugla je jednostavno raznijela policu. U jednom trenutku, činilo se da će ga žena kugla satrati, ali on je jednom rukom čvrsto držeći artefak a drugom pritiščući šešir na glavu, naglo skrenuo u sporedni prolaz. Kako rekosmo, zakoni mehanike su neumoljivi. Nošena silom inercije žena-kugla se otkotrlja po dotadašnjem pravcu kretanja i zabi se u zid, pri tome oborivši policu sa nekakvim mehaničkim spravama sumjivog izgleda. Istraživač odahnu. Otvorio je vrata hrama. Pred njiam je stajao njegov ljuti protivnik i istraživač, odjeven u indijansku jaknu i sa čudnim brkovima, okružen nabildanim crnim ljudima. "Ovo je moje!" konstatova i uze artefak iz njegove ruke. Okrenu se i ode. Crnci krenuše ka istraživaću držeći crne zmije u rukama, koje kao da su izlazile iz njihovih prepona. Istraživač kriknu i poče trčati. Trčeći je došao do aerodroma, uskočio na avion. Konačno je mogao odahnuti. Stujuardesa priđe i namjesti mu uzglavlje i pojas, pri tome otkrivajući dekolte. Istraživač vrisnu jer iz njegovih prepona poće rasti zmija, a on je imao patološki strah od zmija.

12.05.2009.

Hronike Crne rupe - Istovremeno negdje na zapadu

... Dok je sveštenik zamišljen putovao velikim teknološkim dostignućem u javnom prevozu, istovremeno na drugom kraju svijeta, udaljenom 10-ak vremenskih zona od Crne rupe, jedan čovjek, odjeven samo u kožni kaubojski šešir i kaubojske čizme pokupio je svoju poštu. Jeste da je zbog takvog odjevanja imao problema sa susjedima, ponaročito onim susjedima čija su mala djeca zapitkivala o čudnom stilu odjevanja, ali nije obračao pažnju na to. Čak i sudiji okruga u kojem je stanovao je uvjek odgovarao: "To su nedobronamjerni oponenti koji po cijeli dan sjede u foteljama ispred TV-a i ništa ne rade". U pošti je stigla obavjest da se u njegovoj domovini, miljama daleko održava izbor novog vladara. Desetak godina otkako je stari vladar u nesreći u lovu povrijedio nogu tako strašno da su mu je morali odsjeći i nakon što je otišao Božanstvu na ispovjest, prethodno rekavši čuvenu rečenicu (koja je u zvaničnoj historiji pripisana plavokosom junaku koji je prije nekoliko vijekova osvojio večinu poznatog svijeta, a svi oni koji su vjerovali u alternativnu historiju znali su da to nije istina): "Naslijediće me najjaći među vama", konačno su počeli izbori za novog vladara. Kauboj lagano skinu šešir i počeša se po zatiljku. Valjalo je skoknuti do ambasade  glasati. Što se mora nije teško. To će mu dobro doći jer u Vašington di si postoji jedan hram koji kauboj nije istaržio. Inače, kauboj je bio poznati istraživač. Istraživao je nestale i one malo manje nestale civilizacije i to sve uz pomoć najpoznatije istraživačke organizacije The  Jolly Travel Agency  iz Hjustona. Čak je bio njihov stipendista par godina, mada očito nije baš najbolje shvatio pojam stipendije. Naime on je neznajući taj čudni strani engleski jezik pun čudnog izgovaranja, riječi "turistički aranžman" pročitao i preveo kao stipendija. Doduše, malo mu je sumnjivo bilo to što je on plačao The  Jolly Travel, a ne oni njemu, ali, misio je, tako se to radi na zapadu. Ušao je u kuću, mrko pogledao suprugu i sina, nakrivio šešir, obukao čizme i jeans i otišao do aerodroma da rezervira "tu vej tiket..."

12.05.2009.

Hronike Crne rupe - Veliki Mali čovjek

... Sjećanje Velikog sveštenika vratilo se u period kada on nije bio Veliki, nego obični mali sveštenik jedne više-manje ruralne zajednice u jednom zaseoku nedaleko od doline poznate kao Crna rupa. Upravo se pripremao da zaključa hram, kad je u selo, ako se par kuća, kokošinjac i pas na lancu mogu nazvati selom, došla vesela kolona automobila, vidno zaprljanih blatom. Na sve strane su bile zastave, muzika je treštala tako glasno da su zvučnici ispustili dušu još prije nekih 5 sati i sad se kroz krčanje moglo čuti: dd...aaaaaa...krat..jaa....pr...aa...sva.... Uglavnom svećenik je na jednom automobilu, kroz prljavo vjetrobransko staklo primjetio lik veselog čovjeka, kojeg je viđao tih dana na plakatima obješenim na drveće uz put koji je prolazio šumom. nije ni slutio da je ovo Historijski Događaj. Čovjek je okupio ljude iz sela. Kako bi skup učinio masivnijim, što znaći da bi broj slušaća bio za malo veći od broja ljudi koji su došli automobilima, okupili su sve kokoši, krave, ovce, koze i jedinog kera iz susjednog sela. Čovjek je pričao o Slobodi, Ugnjetavanju, Tamnici naroda, Onima tamo, Ovima ovamo, Našim i Njihovim, a onda je uzeo dvije zastave i povezao ih. Na kraju je rekao:"Glasajte za našu Stranku Povezanih Zastava ili SPZ. Čovo je onda prišao svešteniku i pitao gao da li ima nekakvih problema. Sveštenik se zamislio. Imao je na desetine problema. Recimo korv u kramu je prokiišnjavao, pa je nakon svake molitve kući dolazio mokar, molitve da krava jednog suseljana dobije tele nisu palile,  snijeg u ljeto, a suša  tokom zime nisu mogli baš seljane ubijediti da Svećenik koristi pravilne molitve (on je znao da koristi ispravne, samo treba proći vrijeme za njihovu realizaciju , a realizacija je kasnila barem pola godine, mislio je on). Međutim nakon ovog govora skontao je da je to ništa o kakvim problemima nije ni razmišljao. Odlučio je da pomogne tom čovjeku da dođe na vlast. Kada je povorka napuistila selo, sveštenik je spremio svoje stvari, pozvao jedinog stanovnika sela koji je imao zapregu i uputio se u grad. Suseljanima je obečao :"Vrati ću se!" (ovo obećanje je jako važno pa ga zapamtite).
I dok su zaprežna kola lijeno vukla dva konja sveštenik je razmišljao o Slobodi, Ugnjetavanju, Tamnici naroda, Onima tamo, Ovima ovamo, Našim i Njihovim i skontao zašto on nije Veliki sveštenik i zašto mu je dodjeljeno ovo selo. Sjetio se one noći kad ga je posjetio Agent i kad mu je ponudio da radi za njih za dobru svotu. Naravno sveštenik je pristao i Agentu je prenosio šta Veliko sveštenstvo misli, šta radi, a o čemu govori. Za nagradu je dobijao dobar novac. Kada su Veliki sveštenici otkrili o čemu se radi, život mu je bio u pitanju, ali ga je spasi Agent sredivši mu misiju u ovom selu. Sada je došlo vrijeme za povrat duga...
09.05.2009.

Hronike Crne rupe - Prapočetak

 ...Gledao je sa vrha Najveće piramide na Svijetu. U daljini je vidio tornado koji je ganjao grupu vojnika vlastite vojske, usputno rušeći sve pred sobom. Ponekad bi tornado sustigao grupu, zavrtio par vojnika i onda ih nevjerovatnom brzinom ispalio u nepoznatom pravcu i smjeru. Okrenuo je glavu na drugu stranu. Tamo su se četiri kamene kugle kotrljale pri tome pravi ći različite formacije. Bilo da su se zbile i napravile četverokut ili formirale trokut ili njima, činilo se, najdražu formaciju "cvijet", što je za posljedicu imalo enormno električno pražnjenje. Munje koje su pri tome nastajale pržile su visoko sveštenstvo, satjerano u polukrug Hrama Banane, koji se nalazio jugo-istočno od Najveće piramide. Nešto dalje, jedan plećati brkajlija je pokušavao upaliti nekakvu napravu, istovremeno sličnu kosilici, kombajnu, aparatu za kafu i mašini za veš, mada, posmatrač bi se mogao zakleti, ličila je i na mješalicu za beton. Brkajlija je dozivao Ibru, Žutog, Zombija, ali mu se niko nije javljao. Posmatrač odmahnu glavom. Pažnju mu privuče jedan stariji čovjek. On je iz suvenirnice kupio figurice ratnika i heroja, zmajeva i demona i trpao ih u vrečicu. Malo dalje na manjoj piramidi istočno od Najveće piramide grupa djevojaka i malo starijih muškaraca, sa srpovima i čekićima, odjevena samo u lovorov vijenac oko glave na kojem je preovladavala crvena zvijezda petokraka pokušavali su nekim ritualom odagnati vodu koja je nadolazila. Čitav taj nered i paniku upotpunjavala je nestvarna slika drvenog pijetla na četiri noge iz čijeg su se stražnjeg otvora pokušavali spustiti neki ljudi.
Posmatrač je bio Visoki svećenik Mujo Nacereni. Sebe je smatrao uljudnim vjernikom koji je približio istok i zapad sjever i jug. Često je njegov govor pokretao i preokretao mišljenja političara, što je, mislio je Visoki Sveštenik, bilo normalno. U tom trenutku Visoki sveštenik je razmišljao:
"Kada je sve krenulo naopako? Da li onda kad se pojavio onaj sa smiješnim kožnim šeširom što je pokušavao ukrasti statu-u ASULAF- simbol plodnosti? Ili onda kad smo posao dali onom brkatom inženjeru? Ili onda kad je Arheofaker došao da nam pomogne? Možda onda kad smo zle duhove istjerivali onim lubanjama? A da nije krenulo naopako kad smo poveli rat za Dokazivanje? Ili kada smo otjerali one slijepe Redovnike Naučne Sekte koji su nam pokušavali skrenuti pažnju da je ovo propast?"
Nije mogao vjerovati svojim očima. Misli su mu odlutale u prošlost...

Tu bi kontinju...

Stariji postovi

R
<< 11/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

MOJI LINKOVI

Moj e-mail
resistancev@yahoo.co.uk

CLANOVI APWR:
Piramidalna prevara
Piramida Zablude
Science politics
Stultitia blog
Stultita na bloger.hr
R na bloger.hr



ANTYPYRAMIDWEBRING
AntiPyramidWR

PREPORUCENO
IDIJEBIMATER
FUN
GLUPANI
UMJECE TERSANJA
BASTA MISTERIJE

BROJAČ POSJETA
93412

Powered by Blogger.ba