Hronike Crne rupe - Kontra admiral u penziji
„Nil je široka rijeka“, razmišljao je trostruki admiral u penziji i kontra-doktor (ili je to bio trostruki doktor i kontra-admiral, ni sam nije baš BIO NAČISTO),“široka i duboka“.On je bio poznati i priznati trostruki doktor nauka i kontra admiral. Bio je i dobitnik najviših vojnih priznanja. Imao je i bogatu vojničku karijeru protkanu mnogim pobjedama i još brojnijim porazima. Što se pobjeda tiče, one su se uglavnom sastojale od pobjeda u šahu nad komandantom kopnene voske odbrane Sinaja, generala. Eli- Ibn Mustafe i u posljednje vrijeme pobjeda u partiji domina i u partiji „Čovječe ne ljuti se (verzija za Egipat i arapski svijet)“ nad komandantom Ratnog zrakoplopstva Egipta generalom Ika Rom Azizom. Porazi su bili brojiniji, a samim tim i bolniji, mada se kontra-admiral u penziji i nje baš ljutio. I zašto bi, pa on se jedini mogao pohvaliti jednom bitnom i nepobitnom činjenicom. Naime on je jedini oficir Vojske Egipta (Ratne mornarice račnije) koji je u svim ratovima sa Izraelom zamalo poražen, ako se porazom moglo nazvati stanje da niti jedan njegov brod nisu potopili Izraelci. Naime, kontra admiral je bio tako sposoban komandant da su njegovi brodovi tonuli prije bilo kakvog borbenog angažmana sa protivnicima, spriječavajući time da ih potopi neprijateljska avijacija ili mornarica. Zbog tog očuvanja sopstvene mornarice na dnu Sredozemnog mora dobio 
je vojna priznanja. Pa zar ima bolji komandant kojem niti jedan brod nisu uništili neprijatelji? To što su mu se brodovi međusobno posudarali ili stradali od prijateljske vatre se, naravno, ne broji.
Kontra admiral u penziji ovaj put nije predvodio vojsku. Stajao je na pramcu broda Queen of Egypt i predvodio je turističku turu agencije „Odrelaksiraj se turs“ iz nekakve zemlje za koju je prvi put čuo („Kako se ono zove?“, razmišljao je,“ Tarzania, Banzaia, Bonazija,..., AHA Baznia). Pogledao je oko sebe. Turisti kao i svi drugi su malo fotkali, malo se pravili da ga slušaju, a u većini su razgledali obalu Nila. Samo jedan lik se izdvajao od ostalih. Imao je karakterističan kožni šešir (što je zaprepastilo kontra admirala- koja budala nosi kožni šešir u pustinji), bič zataknut za pojas i kožnu jaknu ( „Zaista, kakva budala može doći u pustinju ovako odjevena“, razmišljao je kontra admiral). Taj lik je pažjivo slušao i prktički upijao sve što bi kontra admiral rekao. Kada je kontra admiral spomenuo da je u svojoj bogatoj karijeri trostrukog doktora (da li smo već napisali da je bio i trostruki doktor. Bio je i trostruki doktor. Bio je doktor egiptologije, a doktorirao je u zemlji koja je inače tradicionalno orjentisana proučavanju egiptologije - Mađarskoj (šuškalo se da je tamo završio i mornaričku akademij, ali to su bile samo zlonamjerne glasine)), otkrio čak tri piramide, ovaj pod kožim šeširom iz unutarnjeg đepa kožne jakne izvadi olovku i svesku i poče da zapisuje. Zapisivao je i dok je kontra admiral govorio da piramide nisu baš u potpunosti i grobnice, kako se smatra, a čini se da ga je najviše oduševila činjenica koju je spomenuio kontra admiral:“ Današnjom tehnologijom bi bilo nemoguće izgraditi ove piramide“. Naravno, on nije ni posmilio da to znači da je OVAKVE piramide moguće izgraditi, ali OVE nije jer ih je netko već izgradio, ali to uopće nije bilo bitno... je vojna priznanja. Pa zar ima bolji komandant kojem niti jedan brod nisu uništili neprijatelji? To što su mu se brodovi međusobno posudarali ili stradali od prijateljske vatre se, naravno, ne broji. 
Obredi Haman Kuraca nisu bili tako strašni. Sve se svodilo na neki čudni ples koji je Gavri ličio na ringe-ringe-raja, samo su ovdje bljeskale mjesečeve pozadine Haman Kuraca. Nakon završenok obreda veličanja Vođe, Haman Kurci su se u miru počeli razilaziti. U sali su ostali Majstor Arheo Faker, Gavro i Veliki Majstor Horoz. Arheo Faker priđe Velikom Majstoru i objasni mu Gavrin problem. Veliki Majstor se smrknuo (doduše to se nije moglo bidjeti ispod kapuljače, ali postoje određeni efekti koji igrom sjenki naprave izraz lica na kapuljači, tako da je ličilo da se Veliki Majstor smrknuo). Pogledao je prema Gavri i istovremeno je promjenio raspoloženje. Njegovoj radosti nije bilo kraja. Obečao je pomoć i naredio Arheo Fakeru da se sve pripremi za slijedeći sastanak, kako bi Gavro mogao proći Obred Inicijacije. Nakon toga su se razišli. Ostao je samo jedan lik pod maskom koji je morao počistiti salu. Arheo Faker objasni Gavri da je to Visoki Šegrt Mlohavi, čiji je štapić bio najkrači. Po pravilima Udruženja, ko ima najkrači štapić čisti prostorije.
domovine, Gavro je tužno bauljao gradom. Odjednom iza ugla jedne uske ulice naletio je na nisku priliku obučenu u crnu odoru, sa crnom kapuljačom na glavi.
I dok neki pokušavaju otvoriti privatni obrt istovremeno na drugom kraju svijeta...
U udaljenom kraju Domovine zaostalih seljaka na brdovitom Balkanu Gavran Kokodakaić pokušavao je da iskoristi prednosti zakona o privatnom poduzetništvu. Došao je u sudski registar kako bi registrovao privatni obrt. Službenik na šalteru pogledao ga je preko svojih naočala.
-" U redu onda "Kolektiv", društvo jednog lica. Skraćeno Kolektiv d.j.l.", poče pisati službenik.
hladan znoj. Sjetio se kažnjavanja i Očevih uzvika: "Tebi je lakše utjerat metar u gu*icu nego cenat u glavu! Nikad istraživaća od tebe!" Tijelom mu je prošla jeza. Da ga sad Profesor Otac vidi...Lagano je odškrinuo vrata i ušao. Ružićasta boja svjetala sa tavanice i poda su više zamračivala nego osvjetljavala hram, ali njegove iskusne oči istraživača novog kova su razaznavale artefakte. U jednoj polici primjetio je kožnu jaknu sa nitnama. Obukao je u sumnjajući da će kako bude ulazio dublje u hram biti hladnije. Na jednom ekseru visio je kožni bič. Uzeo ga je, zlu netrebalo. Bauljao je hodnicima između stalaža na kojima su se pojavljivali primamljivi artefakti. No on je tražio jedan poseban. Odjednom napravi pogrešan korak. Čulo se "klick" i gomla prezervativa ispade iz staklene posude prema njemu. Samo hrabrost, iskustvo i sreća su mu pomogli da ih istrese iz šešira i đepova nakon par minuta batrganja pod gumenom gomilom. Ustao je i krenuo dalje malo opreznije. Stao je na jednu pločicu, malo drugačiju od ostalih. Sa njegove lijeve strane napuha se humanoidna plastična lutka čudnih usana. Lutka ga napade. Istraživač se baci u stranu, napravi kolut naprijed i... Nakon pola sata uspio je savladati lutku, koja je dotakla ekser na zidu i probušila se. A onda na kraju hodnika ugledao je osvjetljen stolić. Na njemu je bio osvjetljen artefak kakav do sada nije vidio. Ružičasti artefak je blistao u svoj svojoj veličini. Prišao je i krenu rukom ka njemu. Odjednom se zaustavio. Ako je put dovdje bio opasan onda i ovdje sigurno postoji zamka. Morao je da pronađe replejsment za artefak. Okrenuo se oko sebe. Na polici sa desne strane ugleda par policijskih lisica i kožnu masku za lice. Blaženo se osmjehnu. Uze oboje i izvaga u ruci. Nedovoljna težina. Uzeo je još i nekakve kuglice, par manjih artefaka i sve ih zamotao u masku. Sad je bilo ok. Prišao je pijedastalu, polako i namjestio se u pozu za napad. Ličio je na leoparda spremnog da skoći na antilopu (doduše ličio je na ofucalog leoparda, ali to je nebitno). Brzinom munje desnom rukom skinuo ružičasti artefak, a lijevom je nabacio kožnu masku punu manje vrijednih artefaka. Ništa se nije desilo. Razgoračenih očiju pogledao je vrijedni artefak. Držao ga je čvrsto objema rukama. Onda se sve pokrenulo. Pijedastal se prevrnuo i na vratima se pojavilo žensko stvorenje koje je viže ličilo na kuglu nego na ljudsko biće. Zakotrljala se prema njemu. Istraživač zgrabi šešir i potrča. Žena- kugla se kotrljala sve brže i brže0. Zakoni mehanike su nemilosrdni, mislio je. Odjednom polica ispred njega se sruši. Uzeo je bič obmotao ga majstorskim potezom oko lustera i preskočio policu. Žena-kugla je jednostavno raznijela policu. U jednom trenutku, činilo se da će ga žena kugla satrati, ali on je jednom rukom čvrsto držeći artefak a drugom pritiščući šešir na glavu, naglo skrenuo u sporedni prolaz. Kako rekosmo, zakoni mehanike su neumoljivi. Nošena silom inercije žena-kugla se otkotrlja po dotadašnjem pravcu kretanja i zabi se u zid, pri tome oborivši policu sa nekakvim mehaničkim spravama sumjivog izgleda. Istraživač odahnu. Otvorio je vrata hrama. Pred njiam je stajao njegov ljuti protivnik i istraživač, odjeven u indijansku jaknu i sa čudnim brkovima, okružen nabildanim crnim ljudima. "Ovo je moje!" konstatova i uze artefak iz njegove ruke. Okrenu se i ode. Crnci krenuše ka istraživaću držeći crne zmije u rukama, koje kao da su izlazile iz njihovih prepona. Istraživač kriknu i poče trčati. Trčeći je došao do aerodroma, uskočio na avion. Konačno je mogao odahnuti. Stujuardesa priđe i namjesti mu uzglavlje i pojas, pri tome otkrivajući dekolte. Istraživač vrisnu jer iz njegovih prepona poće rasti zmija, a on je imao patološki strah od zmija. 
na zapadu. Ušao je u kuću, mrko pogledao suprugu i sina, nakrivio šešir, obukao čizme i jeans i otišao do aerodroma da rezervira "tu vej tiket..." 
...Gledao je sa vrha Najveće piramide na Svijetu. U daljini je vidio tornado koji je ganjao grupu vojnika vlastite vojske, usputno rušeći sve pred sobom. Ponekad bi tornado sustigao grupu, zavrtio par vojnika i onda ih nevjerovatnom brzinom ispalio u nepoznatom pravcu i smjeru. Okrenuo je glavu na drugu stranu. Tamo su se četiri kamene kugle kotrljale pri tome pravi ći različite formacije. Bilo da su se zbile i napravile četverokut ili formirale trokut ili njima, činilo se, najdražu formaciju "cvijet", što je za posljedicu imalo enormno električno pražnjenje. Munje koje su pri tome nastajale pržile su visoko sveštenstvo, satjerano u polukrug Hrama Banane, koji se nalazio jugo-istočno od Najveće piramide. Nešto dalje, jedan plećati brkajlija je pokušavao upaliti nekakvu napravu, istovremeno sličnu kosilici, kombajnu, aparatu za kafu i mašini za veš, mada, posmatrač bi se mogao zakleti, ličila je i na mješalicu za beton. Brkajlija je dozivao Ibru, Žutog, Zombija, ali mu se niko nije javljao. Posmatrač odmahnu glavom. Pažnju mu privuče jedan stariji čovjek. On je iz suvenirnice kupio figurice ratnika i heroja, zmajeva i demona i trpao ih u vrečicu. Malo dalje na manjoj piramidi istočno od Najveće piramide grupa djevojaka i malo starijih muškaraca, sa srpovima i čekićima, odjevena samo u lovorov vijenac oko glave na kojem je preovladavala crvena zvijezda petokraka pokušavali su nekim ritualom odagnati vodu koja je nadolazila. Čitav taj nered i paniku upotpunjavala je nestvarna slika drvenog pijetla na četiri noge iz čijeg su se stražnjeg otvora pokušavali spustiti neki ljudi.
Sigurno ste barem nekada u zivotu pisali svoju biografiju. Ako niste, onda ste sigurno morali procitati neciju biografiju. Sta nam biografija osobe govori zavisi uglavnom od svrhe za koju se biografija pravi. Ako se pravi biografija za aplikaciju za neki posao, onda mora sadrzavati podatke o strucnoj spremi, obrazovnom putu, prethodnim zaposlenjima, odostignucima u oblasti za koju aplicirate itd... Ako je pak rijec o iografiji pisca, onda uz one osnovne generalije, gdje je i kad rodjen, biografija sadrzi podatke o njegovim djelima i sl. No nedavno sam pronasao jednu jako interesantnu biografiju. 
