Svemir… Konačna granica… Zvijezde razasute svuda unaokolo. Milioni zvjezdanih sistema zbijeni u galaksije, koje su zbijene u klastere galaksija, razasuti su unaokolo. Ko zna gdje se one nalaze u ovom trenutku u odnosu na promatrača, ali to nije ni bitno. Pogled pada na jedno malo neugledno žuto sunce, koje se ničim ne razlikuje od bezbrojnih bezvrijednih sunca diljem galksije. Oko njega na određenoj ne konstatnoj udaljenosti kruži malena plava planeta. Na planeti su se razvili različiti oblici života. Ovo je več ko zna koja generacija životnih oblika, nastala nakon nebrojenih prirodnih katastrofa. Ispred jedne pečine sjedila je grupa majmunolikih ljudi ili humanoidnih majmuna, što u ostalom nije ni bitno. Svi su gledali ka oblačnom nebu. Iznenada poče da pada kiša. Ovo bi možda pogrešno bilo nazvati kišom. Možda bi ovo bilo pravilnije nazvati padajučom rijekom. Ta čudna dlakava bića se povukoše u pećinu. Oluja nije trajala dugo. Pred samo smirivanje oluje, grom pogodi drvo u blizini ulaza u pećinu. Drvo se zapali, polomi i pade na zemlju. Bića izađoše it pečine i priđoše vatri. Pojavila se mogučnost da vatra napretka civilizacije bude upaljena. Jedan kamen se skotrlja niz padinu ispred dlakavih bića. Najjači mužijak u plemenu ili kako se ta vrsta zajednice mogla zvati priđe kamenu, podiže ga i na um mu padoše različite ideje u vezi kotrljanja. U ono malo nerazvijenog mozga su mu se počele pojavljivati slike. Dok je pružao ruku ka zapaljenom drvetu vidio je jasno kotraljnje kamenja u obliku točkova. Mogao je da razazna konje, bitke, koplja, stirjele, puške tenkove, avione, atomsklu bombu, let u svemir… Sve te slike su bukvalno nastajqle i nestajale u njegovom malenom i nerazvijenom mozgu, sve dok nije bio dovoljno blizu vatre da osjeti strašnu bol. Brzo je povukao ruku ispuštajući strašne neartikuliranje zvukove. Ostatak mužijaka iz te zajednice ispusti čudne zvukove koji su vjerovatno bili prvi špreci modernog smjeha. Dok je bolno mlatarao povrijeđenom rukom, u nedostatku bolje riječi najjačeg mužijaka ćemo nazvati poglavicom, poglavica zamahnu drugom rukom i izbaci okrugli kamen koji se maločas skotrljao ka gomili i pogodi jednog navijača u čelo. Ostali zašutašena tren , a onda nastaviše sa još glasnijim smijehom. Poglavica je pokušao da još malo "razmisli" o slikama koje su se materijalizovale u njegovoj glavi, a onda odluči da preseli pleme na neko gostoljubivije mjesto. Vatra napretka… kome to treba. Ova epizoda će se u kasnijoj butučnosti pojaviti kao jedna teorija nastanka, ali vrlo pogrešno interpretirana.
Nastaviće se….
