Maloprije slušam program radia Q iz Visokog koji je vodio naš "omiljeni novinar" Adnan Jašarspahić Jašo. Kako nam se približavaju izbori, Jašo svakodnevno piše članke o nesposobnosti visočkih vlasti. Mada se po stilu pisanja može zaključiti da je Jašo politčki nepismen (on je u ostalom za gotovo sve oblasti takav), čovjek ne može a da se ne složi sa idejom tekstova tj. ne mogu a da se ne složim sa činjenicom da je vlast u Visokom u svim godinama poslije rata nesposobna da riješi bilo kakav problem u Visokom. No to je neka sasvim druga priča i tema od one koju sam danas mislio obraditi. Naime u jednoj od tri "priče"("trećoj") Jašo kritizira općinsku vlast jer nije napravila niti jedan projekt za koji bi dobila novac od Ze-Do Kantona za zaštitu kulturniohistorijskog naslijeđa srednjovijekovne bosanske države. Istovremeno u tekstu naglašava da je u Visoko stiglo 150.000 KM, dakle nešto više od polovice ukupnog novca koji je Vlada Ze-Do Kantona namijenila zaštiti kulturno-historijskog naslijeđa. Taj novac je raspoređen na slijedeći način:
– Zavičajni muzej………. 10.000KM, za "Prvu fazu obrade-sistematizacije i zaštite arhivske građe iz osmanskog perioda".
– Zavičajni muzej……….. 10.000KM, za "Prvu fazu obrade-sistematizacije i zaštite dokumenata iz perioda antifašističke borbe visočkog kraja"
– Općina Visoko…….. 100.000KM, za "Nastavak arheoloških i pratećih istraživanja Visočica, Plješevica i Gornja Vratnica".
– Franjevački samostan…… 30.000KM, za "Konzervatorsko-restauratorski radovi zbirke Samostana".
Dakle Općina Visoko je dobila 2/3 ukupno pristiglog novca za potrebe ublehaškog prijekta. Jašo se (s pravom) buni jer taj novac nije uložen u zaštitu stvarnog kulturno historijskog naslijeđa prve bosanske države. No tu počinje problem, jer se isti taj Jašo zaklinjao u Semira Osmangića poredeći ga sa Giordanom Brunom, Galileom, Teslom, Titom, ne libeći se da citira Lenjina, a naglasio je kako bi super bilo da smo Semke i ja (sic) odličan tim i da bi bilo super da radimo skupa. Sada kad je očito postalo jasno da je projekat u kojem gospodin Osmanagić od kantona traži za ovu godinu 1,5 miliona KM, a od općine 150.000 istih, ("jer će se isti višestruko vratiti"), u stvari jedan privatni ringišpil od kojeg ne samo da Visoko neće imati hajra (koristi), nego je već došlo na (h)rđav glas (po ko zna koji put) i da je sudbina istog grada u narednih 100 godina (kako spomenu Osmanagić) već određena, (samo ne na taj način) i da će svako kome spomenete visočko porijeklo iskoristiti priliku da vas isprovaljuje. Kako napisah u prošlom postu, poslije karanje nema kajanje. Svi političarui, privrednici, a ponaročito novinari, koji su davali vjtar u jedra ovoj ublehi i koji su bez razmišljanja proglasili počasnim građaninom jednu individuu, za koju ne smijem tvrditi da je normalna, sada će morati podnijeti breme sramote i kolektivno-selektivna amnezija ovaj put neće upaliti. Opravdanja "nismo znali" i "prevarni smo" ne pale.
Ovaj Jašin tekst, kao i dio interviewa sa g. Džemalom Silajdžićem pokazuje da "najveći geo-arhološki projekt" gubi podršku, kako političara, tako i medija u Visokom i pitanje dana kada će visočka čaršija s prezirom gledati Semira Osmanagića, nesvjesna da su za svoju sramotu sami krivi.
ps. U onom "čuvenom "interviewu za RSE, g. Osmanagić govori kako je potrebno uložiti novac u projekt jer će se "uloženo višestruko vratiti" (ne objašnjavajući kako), a onda objašnjava kako njegov interes nije financijski, pa onda mrtvo hladno kaže ("ma da znam da laže"- kaže jedna pjesmica) da je uložio 300.000$. Kako nekad neko reće: Piramidiot je Semiru piramiditkinja ili hebo lud zbunjenog.
