… Sjećanje Velikog sveštenika vratilo se u period kada on nije bio Veliki, nego obični mali sveštenik jedne više-manje ruralne zajednice u jednom zaseoku nedaleko od doline poznate kao Crna rupa. Upravo se pripremao da zaključa hram, kad je u selo, ako se par kuća, kokošinjac i pas na lancu mogu nazvati selom, došla vesela kolona automobila, vidno zaprljanih blatom. Na sve strane su bile zastave, muzika je treštala tako glasno da su zvučnici ispustili dušu još prije nekih 5 sati i sad se kroz krčanje moglo čuti: dd…aaaaaa…krat..jaa….pr…aa…sva…. Uglavnom svećenik je na jednom automobilu, kroz prljavo vjetrobransko staklo primjetio lik veselog čovjeka, kojeg je viđao tih dana na plakatima obješenim na drveće uz put koji je prolazio šumom. nije ni slutio da je ovo Historijski Događaj. Čovjek je okupio ljude iz sela. Kako bi skup učinio masivnijim, što znaći da bi broj slušaća bio za malo veći od broja ljudi koji su došli automobilima, okupili su sve kokoši, krave, ovce, koze i jedinog kera iz susjednog sela. Čovjek je pričao o Slobodi, Ugnjetavanju, Tamnici naroda, Onima tamo, Ovima ovamo, Našim i Njihovim, a onda je uzeo dvije zastave i povezao ih. Na kraju je rekao:"Glasajte za našu Stranku Povezanih Zastava ili SPZ. Čovo je onda prišao svešteniku i pitao gao da li ima nekakvih problema. Sveštenik se zamislio. Imao je na desetine problema. Recimo korv u kramu je prokiišnjavao, pa je nakon svake molitve kući dolazio mokar, molitve da krava jednog suseljana dobije tele nisu palile, snijeg u ljeto, a suša tokom zime nisu mogli baš seljane ubijediti da Svećenik koristi pravilne molitve (on je znao da koristi ispravne, samo treba proći vrijeme za njihovu realizaciju , a realizacija je kasnila barem pola godine, mislio je on). Međutim nakon ovog govora skontao je da je to ništa o kakvim problemima nije ni razmišljao. Odlučio je da pomogne tom čovjeku da dođe na vlast. Kada je povorka napuistila selo, sveštenik je spremio svoje stvari, pozvao jedinog stanovnika sela koji je imao zapregu i uputio se u grad. Suseljanima je obečao :"Vrati ću se!" (ovo obećanje je jako važno pa ga zapamtite).
I dok su zaprežna kola lijeno vukla dva konja sveštenik je razmišljao o Slobodi, Ugnjetavanju, Tamnici naroda, Onima tamo, Ovima ovamo, Našim i Njihovim i skontao zašto on nije Veliki sveštenik i zašto mu je dodjeljeno ovo selo. Sjetio se one noći kad ga je posjetio Agent i kad mu je ponudio da radi za njih za dobru svotu. Naravno sveštenik je pristao i Agentu je prenosio šta Veliko sveštenstvo misli, šta radi, a o čemu govori. Za nagradu je dobijao dobar novac. Kada su Veliki sveštenici otkrili o čemu se radi, život mu je bio u pitanju, ali ga je spasi Agent sredivši mu misiju u ovom selu. Sada je došlo vrijeme za povrat duga…
