Hronike Crne rupe – Društvo Collective

U udaljenom kraju Domovine zaostalih seljaka na brdovitom Balkanu Gavran Kokodakaić pokušavao je da iskoristi prednosti zakona o privatnom poduzetništvu. Došao je u sudski registar kako bi registrovao privatni obrt. Službenik na šalteru pogledao ga je preko svojih naočala.

-"Izvolite", reče službenik neljubazno.
-"Želiobihregistriratiobrt!, "izdeklamova Gavran.

-"Dobroooo, a kako će se zvati taj obrt?", upita službenik.

-"Figurice d.j.l.", reće Gavro.
-"Kako glupo ime", konstatova službenik.
-"Azakajmolitćulijepo?!?", uvrijeđeno će Gavro.
-"Pa izgleda kao da ćete prodavati dječije figurice", odgovori službenik.
-"Kajutomeimaloše?", ozareng lica upita Gavro, "djeca su ukras cvijeta,ovaj svijeta."
-"????", odćuta službenik,
-"Vidite,jaseigramsdječicom,dječacimabudimotačniji,izaštodanefigurice?", objasni Gavro.
-"Ok, samo je malo glupavo.Razmislite još jednom, prije nego zavedemo.", blago će službenik.
-"Hm",zamilsli se Gavro,"hmmm",još dublje se zamisli Gavro,"A kaj mislite o Kolektiv, društvo jednog lica?", reče ozaren kao dijete koje se upravo pokakilo na novi persijski ćilim.
Službenik pomisli o logici, o vezama među riječima kolektiv,društvo, jedno lice, o smislu, ali odusta.
-" U redu onda "Kolektiv", društvo jednog lica. Skraćeno Kolektiv d.j.l.", poče pisati službenik.
-"Ček,ček,čekmalo, nije Kolektiv, nego Collective", uvrijeđeno će Gavro.
-" Pa koji ku*ac si rekao kolektiv", uvrijeđeno će službenik.

-"Pa to se tako piše, na engleskom!", več ljutito će Gavro.

-" Koji onda klinac ovdje otvaraš firmu idi u Englesku!", odbrusi službenik.
-"Samo vi napišite to ovako kako vam spelujem "C-o-l-l-e-c-t-i-v-e" i biće sve u redu", pomirljivo će Gavro.
-"Dobro, kako god, nego jesteli uplatitili 50 hiljada novih dinara za takse", upita službenik.
-"Kolikomolim?" zbunjeno će Gavro.
-" Pedeset iljada novih ili pedeset milona starih dinara", mirno će službenik.
-"Nmm toliko novca, pa otkud,kako?", zbunjeno će Gavro.
– "E jebi ga drug, ti bi da se je*eš, a da ti ne uđe," sarkastično će službenik.
-"Nikog ja ne je*bem, niko mene ne je*be to su samo zlonamjerne glasine koje govore ovi zlonamjerni oponenti i foteljaši!", prestrašeno će Gavro.
– "Ma boli me uvo koga ti i ko tebe, oćeš il nećeš registrirati obrt", upita službenik.
-"Nemam sad jel može na kredit?", upita Gavro.
-" Nemože i hajde otpili vidiš da mi red zadržavaš, slijedeći, a to ste vi gospodine Kerum, izvolite…" reće službenik.
Gavro je izašao napolje, polako je prešao ulicu i razočarano sjeo na ivičnjak. Zaplakao je. Kako sad da ostvari svoje dječačke snove. Kako sad da istražuje, kako sad da ima inspiraciju, kako da…

Snovi su mu uništeni. Mrzio je ovu državu, mrzio je sve što to predstavlja, a onda mu se sa slike sa plakata nasmiješio jedan lik, malo krivih usta. ZNA SE! poručivao je lik s plakata. Graktalo veselo skoči i otrča u centralu…

Komentariši