
Gavro je došao kući. U ušima mu je odzvanjala himna Udruženja. Majka ga je pitala što je rastresen, a on je samo šutio. Razmišljao je o svom budućem uspjehu. Konačno će se moći odseliti iz roditeljskog stana. Dosta mu se mama petljala u život. Onda je došao u svoju sobu, skinuo se i legao. Znao je da neće moći zaspati, ali nije mario. Uzeo je knjigu sa police i počeo čitati. Naravno, to je bila njegva omiljena knjiga :"Doživljaji Nikoletine Bursaća". Uvijek se divio tom muževnom ali prirpostom heroju. Potajno je sanjao da bude junak kao Nikoletina. U tom trenutku mama mu pokuca na vrata i reće:
"Gavrane sine, jeisli oprao zube i noge? Znaš kako se soba usmrdi ako nisi".
"Jesam mama, ne brini se", odgovri Gavro. Pomisli da će i ovomo uskoro doći kraj.
"A jesi li stavio kremu za obuću, onu koju koristiš protiv akni na licu?",upita mama.
"Jesam, mama", reće Gavro.
Lagano je utonuo u san. Sanjao je Udruženje, svečanu zakletvu, Velikog Majstora, Himnu, Arheo Fakera i Nikoletinu, koji puškomitraljezom ispisuje zakletvu po zodu Službe Ddruštvenog knjigovodstva. Bio je konačno srećan…